"PROVALNIK""TAJNA" (Kontra Obavestajna Sluzba)

Dubrovnik, 7 juli 1966
Beograd, 10 juni 1966
TAJNA (Kontra Obavestajna Sluzba)
NAREDBA
Pukovnik Mitar Matovic, zaposlen u stabu Ratnog vazduhoplovstva u Zemunu ,ove godine je vec pet puta putovao za Dubrovnik.To nisu bila sluzbena putovanja . On je uvjek letio Jatovim avionom. Poznato nam je da je svoju suprugu uvjek lazno izvjestavao da se radi o “sluzbenom” putu … Sluzbenici KOS‐a su jos sezdesete godine dobili narednjenje da provjere lojalnost Pukonika Mitra Matovica. To je bila ubicajna rutinska kontrola koja je odmah
nakon nekoliko mjeseci istrage pokazala da je optuzba u vezi nelojalnosti pukovnka Mitra Matovica neosnovana. Od tog vremena on se nalazijo na A listi (lista lojalnih i provjerenih ljudi).Ali poslije “automobilske nesrece” General‐majora Radoja Kovacevica istraznim organima bilo je jasno da je pukovnik Matovic nekoliko puta bio na “ekskurziji”sa Generalom Kovacevicem gdje to cak nije bilo poznato ni njihovim suprugama.Zbog svega toga komanda KOS‐a izdala je naredbu da se drug Matovic opet stavi na listu B (ljudi cija se lojalnost ,ili odanost treba provjeriti). Tako je Pukovnik Matovic opet bio 24 sata na dan pod prismotrom. Ustanovljeno je da je on ove godine 5 puta posjetio grad Dubrovnik, gdje se ustanovilo da on tamo nema prijatelje niti ljubavnicu. On bi u gradu Dubrovniku samo prenocio i sljedeceg dana vratio bi se za Beograd. Svaki put nosio je sa sobom
veliku diplomatsku tasnu . Tu bi tasnu uvek prilikom dolaska u Dubrovnik deponirao u gardarobi centralne autobske stanice gdje bi sljedeceg jutra letio za Beograd bez tasne.
Povodom ovog otkrica postavljaju se pitanja:
1. Sta se nalazilo u tasni?
2. Zasto je on uvjek sa tasnom putovao za Dubrovnik a vracao se bez tasne za Beograd?
3. Zasto je on uvjek deponovao tasnu u gardarobu Dubrovacke autobusne stanice kad nikad nije koristio autobus, nego je uvjek uzimao taxi do svog hotela koji se nalazio vrlo daleko od autobuske stanice.
4. Ko je i kojim putem vracao tasnu pukovnika Matovica za Beograd.Operativce KOS‐a mucilo je pitanje kako razmrsiti ovu zagoneku:
1. Pregledati tasnu Pukovnika Matovica prilikom napustanja Jatovog aviona?
2. Pricekati dok on deponira tasnu na Dubrovackoj autobuskoj gardarobi i onda od sluzbenih lica gardarobe traziti istu i prekontrolisati?
3. Pricekati dok druga osoba dodje da preuzme tasnu, tu osobu uhapsiti I tasnu prekontrolisati?
Sve su ove mogucnosti detaljno proucene i analizirane i kao riskantne odbacene .U koliko bi se prislo direktnoj kontroli Pukovnika Matovica on bi stvar mogao upropastiti u koliko bi se i on kao pokojni general‐major Kovacevic javno suprstavio na aerodrumu i nacinio haos, gdje bi opet bili izlozeni jedanom skandalu.Operativci KOSA su zakljucili: Tako nesta nesmijemo sebi dopustiti.
1. Ko nam garantuje da radnik autobuske gardarobe nije umjesan u cjelu ovu aferu gdje mu je poznato sta se nalazi u tasni, gdje bi onda lako mogao obavjestiti vlasnika tasne i njegove saucesnike. Takvim postupkom bi nepotrebno njih alarmirali u koliko se legitimisemo.
2. Mogucnost hapsenja onog koji dodje da preuzme tasnu odbacuje se takodje kao riskantno , jer nam nije poznato da li se zbilja ista nalazi u tasni ,sto je upereno protiv bezbjednosti nase drzave, mozda je tu u pitanju obican mali sverc.Prilikom posljednje posjete pukovnika Matovica Dubrovniku uspjelo nam je da ustanovimo ko je covjek koji prezima tasnu iz gardarobe .To je bio poslovodja jedne samousluge iz Makarske. Taj poslovodja N.N.
preuzeo je istu tasnu koju je dan prije toga deponovao pukovnik Matovic, gdje je nakon toga uzeo autobus za Makarsku.Nasi obavestajci su ga pratili i ustanovili da je on poslovodja u samousluzi.Poslije toga desilo se nesta nepredvidjeno, sto je nase operativce dovelo u dilemu:
Operativci koji su bili zaduzeni da nagledaju gardarobu na autobuskoj stanici u Dubrovniku iznenadili su se kad su opazili jos jednog covjeka koji je sat nakon da je poslovodja iz Makarske napustio gardarobu sa Matovicevom tasnom ,takodje iznio iz gardarobe gotovo istu tasnu.Taj se covek taksijem uputio prema centru Dubrovnika. Obavestajci su ga pratili ali poslije jednog sata izgubili su ga iz oka.Tako da ga nismo mogli identifisati.Postavja se pitanje:Sta sad?
Ovaj slucaj je vrlo ozbiljan. Moramo brzo i energicno djelovati da bi postigli povoljan rezultat.Poslije vrlo duge diskusije usvojen je prijedlog Majora Bozidara Nikolica: sljedeci put izvrsiti provalu u gardarobu autobuske stanice,Pronaci tasnu i izvrsit kontrolu sadrzine.Ta provala mora stvarno da lici kao da je “stvrana”. To znaci
da se koferi i ostale tasne nevinih ljudi takodje moraju otvarati i vrijedne stvari uzeti. Niko nesmije da posumnja da je to djelo KOS‐a. Ako “provala”ne dovede do plodnog rezultata onda stvar zaboraviti.. ali u koliko se pronadju
vrijedni materijali za KOS , koji su uprti protiv naseg naroda i drzave , onda cemo naknadno donijeti odluku sta da se radi…Onda je odluceno da se takodje izvrsi provala i u kancalariji poslovodje u samousluzi u Makarskoj.Od Majora Nikolica dobih pismeno naredjenje sa sematskim prikazom autobuske stanice i gardarobe u Dubrovniku.Sve to brzo naucih napamet. I dokumenat pod sifrom TAJNA koji je potpisao nacelnik KOS‐a zapalih i dokazini materijal kao, i obocno po propisu unistih.Priprema za provalu trazila je mnogo vremena i strpljenja.Bili smo primorani da pricekamo na sesto putovanje Pukovnika Matovica za Dubrovnik. U medjuvemenu bio sam zaduzen da pronadjem pravog provalnka. Poznavao sam jednog iz Foce.Bio je godinu dana mladji od mene. Ja sam vec bio punoljetan 18 godina i 5 meseci , ako se to moze nazvati punoljestvom. Bio sam vec clan Komunisticke Partije i zvanicno primljen u sluzbu KOS‐a. .Pukovni Jeremic i major Nikolic ispunili su svoja obecanja.Ja zelim ovdje jos nesta jasno da naglasim. Moja porodica nije znala das sam postao clan KOS‐a i komunisticke partije. Moji roditelji nisu smjeli da znaju cime se bavim zbog toga sto sam cesto dugo bio otsutan imao sam poteskoca kuci. Moja majka je bila vrlo ljuta na mene zato sto sam sedmicama bijo otsutan , pa me je psovala svim mogucim psovkama. Bandit,lutalica, djubre, mrcina, nisavko itd… Plasila se da ne postanem ulicar ili
kriminalac.Takodje moj braco i sestrica koje sam rijetko vidjao nisu nista znali o mom zivotu izvan kuce. I oni su se sekirali zbog mene . Nakon tri godine skole u privredi dan pre polaganja zavrsnog ispita kad sam trebao da dobijem diplomu kvalifikovanog elektricara , dobio sam zadatak od KOS‐a da nekog “Pratim”.Tako je moja diploma i miran gradjanski zivot otisao do vraga. Kad sam protestovao kod sefa KOS‐a i rekao da ja stvarno zelim da diplomiram i neka neko drugi taj dan uzme moje mjesto , Nikolic mi se nasmijao: “Ti jos uvek nisi shvatio, da si ti postao vojnik. Ti si vazan kontraobavjestajac. Sa tvojih 18 godina postao si clan KOS‐a i ti ces u buducnosti postici ono sto tvoje starije kolege samo mogu da sanjaju. Uozbiji se vec jednom i shvati da si postao vazan factor. “Elektricara imamo i previse”. Stim je on zavrsi svoju besjedu i poceo da me tjjesi.Sad kad sam od KOS‐a bio zaduzen da izvrsim tako vaznu i opasnu provalu za mene vise nije bilo povratka nazad.Naredjenje‐ Izvrsenje!U vezi provale pitao sam: “Sta da radim ako me neko na licu mesta primeti i pozove miliciju?”“U tom slucaju , bilo kako bilo moras zbrisati sa lica mjesta, naravno sa materijalom koji se nalazi u tasnji Pukovnika Matovica. Ja cu te cekati odmah tamo iza autobske stanice. Ti treba u tom slucaju da skocis kroz prozor koji gleda prema bazenu za kupanje,” objasnjava major Nikolic i pokazuje mi dobro nacrtanu semu , hotela, autobuske stanice, gardarobe, bazena za plivanje, kao i mjesto gdje ce me on cekati nakon izvrsenog zadatka.Dalje kaze on: “Kad skocis kroz prozor , ja cu se proderati. “Stoj!” Ti baci onda stvari koje pronadjes u tasnji na zemlju i bjezi u pravcu Jadranske magistrale.Ja cu te kasnije prihvatiti tamo u moja kola .”
Posto je sve dogovoreno sad je jedino bilo potrebno strpljivo cekati da Matovic opet podje za Dubrovnik. Mog provalnika preuzeh iz Foce. Ispricah mu vrlo privlacnu pricu:Da sam zbrisao od kuce i da sam se uputio prema
Jadransko moru gde planiram tamo da vrsim provale da bih se dokopao love i uzivao sa lepim strankinjama. On se odmah ponudi da mi se pridruzi. U mojim ocima izgledao mi je jos zelen , slinonja ali bio mi je potreban.
Nakon proslave bitke na Sutjesci na tjentistu 4 jula , gde sam bijo u pratnji sve‐ glavnog Taje nastavijo sam put sa mojim drugom Focanskim Lopovom porjeklom iz Trebinja, Crnom Gorom preko Niksica, Titograda do Bara, gdje smo se onda brodom odvezli u Dubrovnik, dva dana prije nego je Pukovnik Matovic tamo stigao.U Dubrovniku sam morao da se sastanem sa majorom Nikolicem da bih dobio posljednja uputstva.Svom mladjem kolegi‐provalniku izmislih jednu pricu. Rekoh mu da moram da se se sastanem sa jednom starijom prijateljicom , da bi preko nje saznao gdje se nalazi najvise love.Bilo je vece. Od Nikolica saznah da je pukovniki Matovic stigao u Dubrovnik i svoju tasnu vec u pet sati popodne opet deponovao u gardarobu .Prilikom rastanka major Bozidar Nikolic dobaci: “Sad na posao i nemoj da me obrukas. “Povedoh mog kolegu provalnika i po planu sakrismo se u stanicni podrumski klozet. Tu sacekasmo neka dva tri sata dok se ne zatvori stanicni restoran. To se desilo tacno u pola tri poslije pola noci, u mrtvoj tisini za svaki slucaj pricekali smo jos neko vrjeme .Mom mladjem “kolegi provalnku “ unaprjed sam skrenuo paznju da mora da otvara kofere I tasnje I sabira vrjedne stvari.U tri sata napustismo kroz jedan mali prozorcic podrumski klozet i obresmo se u autobuskoj cekaonici puzeci pored mjenjacnice prema gardarobi ,najednom mladi provalnik prosapce: “Pazi. Tu se nalaze pare! Ajmo unutra,
mozda se lova nalazi u ladicama i ormanima..”Skamenih se. Njegov prjedlog da idemo u mjenjacnicu bio je logican. Pa zar nismo ovdje zbog novca. Opsovah u sebi blesavog majora Nikolica koji je zeleo da za ovu provalu ima profesijonalnog provalnika. Ja sam sam mogao cjelu stvar srediti, ali major Nikolic I pukovnik Jeremic nisu htjeli da me poslusaju. Ovaj Focak bijo je vec profesijonalni lopov i provalnik.Brzo razmisljam kako da ga odvratim od provale u mjenjacnicu. “Ne! Nedolazi u obzir. Tu je sigurno postavljena alarmna instalacija.“ prosaptah.On klimne potvrdno , a ja nastavih ”Tamo u gardarobi je lakse a u koferima se vjerovatno nalazi mnogo dragocjenosti”.Dan prijje ove provale pokazao sam mu mesto gdje treba da krademo. Puzili smo dalje I dospjeli u hodnik koji je razdvajao restoran I gardarobu.Tu se podigosmo : “Idi u restoran I potrazi nesta za jelo!” Rekoh svom kolegi.On me poslusa. Ja brzo udjoh u gardarobu .Bacih se odmah na posao.Gardaroba se nalazila u vrlo maloj prostoriji.Tu se nalazilo pedesetak kofera I tasni… Upalih svoju minijaturnu bateriju I brzo pronadjoh zeljenu tasnu koju prepoznah sa slike, koja se nalazila na ladici pod brojem 7. Da bih se uvjerio da je zbilja to tasna koju trazim jos jednom dobro osvjelih po ostalim koferima I tasnama . Brzo ustanovih da nijedna druga tasna ni priblizno ne lici tasni pukovnika Matovica. Sad sam bio siguran. To je tasna ciju sadrzinu moram preuzeti..Nazalost I druge tasne I koferi bili su osudjeni da se istresu..tako da ujutru kad se osoblje gardarobe vrati na posao sve mora dati sliku da se radi o pravoj provali. Pritisnuh dugme na mom skakavcu‐nozu. On skljocnu, zarezah po tasni. Brzo je rasporih. Zaprepastih se kad tu samo pronadjoh;jednu pecenu kokosku uvijenu u novine I jedan kg. hljeba.Moj mladji kolega provalnik se jos uvek nalazi u restoranskoj kuhinji,ocigledno mu se ne zuri, valjda uziva u ukusnim jelima?Ja opet dobro razgledam po ostalim koferima I tasnama .Ali bez rezultata.Nijedna druga tasnja ne lici na tasnju pukovnika Matovica. ‘Znaci to je taj veliki zlocin pukovnika Matovica.’ Nasalih se sam sa sobom.’Da li je zbilja cjela ova operacija bila potrebna zbog jedne pecene kokoske i suvog hleba? Kako su onda moji sefovi bili glupi. Ako ova stvar ikad procuri, kako ce nam se nasi neprijatelji smijati". Jugoslovenska najtajnija kontra Obavestajna Sluzba TAJNA prati" vec mjesecima pukovnika Matovica koji jedanput mjesecno iz Beograda nosi jednu pecenu kokosku i jedan kg. hleba. Ali da li bi neki normalan covek bas zbog toga odlazio u Dubrovnik da deponuje ovde u gardarobi pecenu kokosku i hleb. Zasto ne? Nikom nije zabranjeno da nosi pecenu kokosku kako bi ga jeftinije kostao put . A mozda nije on kokosku nosijo za sebe , nego zbog nekog drugog. To mi izgleda vlo cudno. Zasto bi neko avionom nosio jelo na razdaljini od 500 km iz Beograda do Dubrovnika ? Zakljucih jednostavno. Ili ovo nije tasna pukovnika Matovica ili se u medju vremenu nesta trece desilo? Mozda je neko od radnika koji rade u gardarobi tasnu pukovnka Matovica odmah zamjenio ili je neko jos sinoc spolja dosao i tasnu pukovnika Matovicapr uzeo a tu na mjesto stavio ovu sa pecenom kokoskom i hlebom?’Naposljetku rjesih da unutrasnjost tasne jos jednom provjerim.Opet ustanovih da se tu nista  drugo ne nalazi izuzev kokoske i hljeba.Podignem kokosku.Zagledam je i konsatujem da se u kokoski nista ne nalazi. Kokoska je vrlo ljepo mirisala i ja otrgnem jednu butinu, koju sa apetitom pojedem. Onda prelomim hljeb na dvije polovine, bio je prilicno tvrd ali vrlo ukusan. Kad sam bio zauzet zderanjem kokosijeg buta , primjetih kako moj mladji kolega dolazi iz restoracije u gardarobu. Noseci dve pivske flase i ukusnog mezeta na tanjiru,.Kad primjeti da ja nesta zvacem upita: “Sta jedes bolan”“Pecenu kokos”odgovorih. “Pronasao sam je u prvoj tasni koju sam otvorio.“Daj i meni bolan.” veli on..Otrgnem drugu kokosiju butinu I pruzim mu je… on je halapljivo poce da maze ,pa se zatim dade na posao. Poce da otvara kofere i tasne,pa sve stvari koje mu se dopadaju stavlja na gomilu .Ja nastavih da jedem. Moje misli bile su kod majora Nikolica. Sta ce on o svemo ovom reci. Zasto je bilo potrebno da se izvrsi ova blesava provala. Zar nije bijo ni jedan drugi moguci nacin. I je li sa ovim moje naredjenje ispunjeno? Kakva glupost! Pecena kokoska!? Tako razmisljajuci poceh da sjecem meso dublje u kokoski,. “hoces li jos komad mesa” ponudih mom kolegi,.On odmahne rukom pa veli;”sta " je bolan, sto mi nepomognes?”“Gladan sam ko vuk” velim i nastavih da jedem.Kad sam ostatak kokoske htjeo da odbacim , opipah vrhovima mojih prstiju nesta cvrsto u kokosinjoj utrobi .Nesto se zaljepi na moje prste, Uperih svjetlosni mlaz minijaturne baterije i primetih jednu plasticnu kesicu.Brzo objema rukama razdvojih kokosija rebra i izvadih jedan predmet koji nije bijo visi od obicne kutije sibica.“Moram u klozet” slagah mog druga.”pozlilo mi je”.“Kako i nebi . Pojeo si cjelu kokosku”pecka me on.,.U klozetu pokusah prstima da otvorim plasticnu kesicu , ali zbog masnoce mi to neuspjeh, zato je rastrgoh zubima..Tu se nalazila jedna minijaturna magnetofnska traka.Bijo sam presretan da ovo sve nije bilo uzalud ; ‘kakvu tajnu krije ova magnetofonska traka’pomislih i radostan vrisnuh. Na svu srecu to se desi u podrumskom nuzniku. Brzo se smirim strpam magneofnsku traku u dzep i uputim se nazad svom drugu, koji je na podu gararobe nacinijo veliku gomilu vrjednih stvari iz kofera i tasnji.; najlon carape, tranzistore, fotoaparate,konzerve i bog " sam znao sta jos ne.U dvije druge tasne poce moj kolega da trpa sve te stvari koje je namjeravao da ponese. Tog momenta u restoraciji se iznenada upalise svjetla. Cujemo necije korake , oba pretnemo od straha. Munjevito trcimo prema klozetu i tu se sakrijemo.kroz malu pukotinu primjetih jednog mladica koji prodje pored nas ali nas neprimjeti. Moj kolega pade u paniku. “sta da radimo” sapce. Primjetih da se u njegovoj ruci obreo noz.Pretrnem. Brzo zgrabim njegovu ruku.”Daj mi to!”‐ velim ljuto. I oduzeh mu noz.On se srecom nesuprostavi. Ali poluglasno vice:”Ubi ga. Ubi ga! zabi mu ga uledja!”On je htjeo da ubije tog covjeka radije nego da padne u ruke milicije.“Koga da ubijem.Djubre jedno!” dreknem. “Skaci kroz prozor. Ovdje mi vise nemamo sta da trazimo.”Receno! Uradjeno! Pomognem mu da se provuce kroz prozorsko okno .Onda I ja podjoh za njim Trcimo. . Iza nas cuje se snazno lupanje na prozoroima pored bazena za plivanje…Brzo se okrenem I spazim da je to isti covjek koji je za dlaku izbjegao smrt zahvaljujuci mojoj brzoj intervenciji . Oba se brzo i ja i moj lopovski kolega nadjosmo u jednoj velikoj prostoriji. Otvaram prozor.Skacemo jedan po jedan sa visine od sest metara nadole..Kad se srecno ,neozledjeni nadjosmo na zemlji.. zacuh  poznat glas iza mene.
“Stoj! Stoj!”