Na Bošnjackom saboru, 27. i 28. septembra, trebalo se govoriti o
buducnosti BiH i o Owen-Stoltenbergovom mirovnom planu za Bosnu. Bilo
je, zapravo, planirano da se izvrši proglašenje bošnjackog parlamenta i
konacno obznani pristanak za stvaranje bošnjacke (muslimanske) države.
Predvidjeno je da njene granice budu na linijama koje drži vojska, s tim
da su sporna ostala pitanja Srebrenice i Žepe.David Owen piše:
“Izetbegovic se brinuo da jaci i glasniji elementi u njegovom javnom
mnijenju nisu spremni da se suoce sa nesretnom cinjenicom da se dioba
vec odvila na terenu, i da su oni protiv etnicke podjele. Medjutim, on
osobno, prihvatao je realnost da se lice Bosne promijenilo.”Prije
Bošnjackog sabora na teren se šalju stranacki kadrovici u funkciji
ideološko-politickih koordinatora koji trebaju “jace i glasnije elemente
u javnom mnijenju”, kako je definirao Owen, ubijediti kako je vrijeme
da i Muslimani imaju svoju državu. Musadik Borogovac u to vrijeme radi u
press-centru TWRA u Zagrebu. U TWRA u funkciji ideološko-politickog
koordinatora, dolazi predstavnik SDA koji organizira mini-seminare na
kojima izlaže tri kljucne teze: prvu - vjera, nacija, narodu su jedno
isto, drugu - Bosne nikada nije bilo, i trecu - BiH ne može postojati
ukoliko je ne žele Srbi i Hrvati.“Kroz te teze se pokušala objasniti
potreba teritorijaliziranja Muslimana u BiH. Znaci, tri naroda u BiH su
tri nacije kojima trebaju tri države”, kaže Borogovac koji je
Izetbegovicu napisao protestno pismo od 30 strana, jer je u ovim
rijecima prepoznao Izetbegoviceve misli.Predsjednikov vojni savjetnik
Fikret Muslimovic prije Sabora najvišem državnom vrhu prezentira
procjenu srbijanskih i hrvatskih oružanih snaga, odnosno snaga agresora -
kako se govorilo, o položaju i snagama ARBiH. „Nesumnjivo, radi se o
covjeku koji je imao sposobnosti za oblasti kojima se bavio, ali i osobi
upitnih moralnih kvaliteta“, kaže Rusmir Mahmutcehajic, koji je
prisustvovao Muslimovicevoj prezentaciji stanja na ratištima.„Naime,
suština njegovog izlaganja je bila da se rat pod hitno treba zaustaviti i
da ARBiH u daljim sudarima sa srbijanskim i hrvatskim snagama nema
šansi.“ Poruka je bila jasna: vojnom terminologijom trebalo je potcrtati
odluku bošnjackog politickog vodstva da se ide na podjelu zemlje.„Ovaj
covjek laže i nemojte mu vjerovati“, ljutito je reagirao Mahmutcehajic
usred Muslimoviceve prezentacije. „On laže, zato što je prije 15 dana
govorio sasvim suprotno. Bez obzira da li je lagao tada ili nas i vas
laže sada, u jednoj od tih situacija je lagao, znaci da je najobicniji
lažov.“Mahmutcehajic je znao pozadinu Muslimoviceve „vojne analize“.
Njegov dugogodišnji poznanik, a u nekim fazama i prijatelj, Alija
Izetbegovic je mjesecima vec pokušao Mahmutcehajica pridobiti za ideju
stvaranja muslimanske države. Neke od argumenata koje je navodio
Izetbegovic, ponavljao je i Muslimovic. „Izetbegovicu je bilo jako stalo
da me pridobije za ideju stvaranja muslimanske države“, sjeca se
Mahmutcehajic. „Satima smo razgovarali. Nije imao nikakvog
razumijevanja, niti argumenata koje je mogao staviti na sto u bilo kojoj
raspravi, pa ih braniti, kada je obrazlagao potrebu stvaranja takve
države. Zbog toga se sve više to zalaganje pretvaralo u
pseudomesijanstvo, pridobijanje slabih, uz njihovu bezuvjetnu podršku,
jer on nikada nije mogao iznijeti razloge kojima bi pravdao taj svoj
zahtjev.“Argumenti protiv takve ideje, smatrao je Mahmutcehajic, izmedju
ostalog su i to da stvaranjem nove države bosanski povijesni identitet
zapada u stanje destrukcije i stvaranja potpuno novog identiteta. „Taj
novi identitet više nije identitet bosanskih Muslimana. Sva vrsta
prekida djeluje na kolektivnu svijest poput šoka iz kojeg je pitanje da
li ce organizam preživjeti.“Izetbegovic je vidio da Mahmutcehajica ne
može pridobiti za svoju nakanu, a Mahmutcehajic je vidio da je suvišno
Izetbegovica ubjedjivati u suprotno. „On je meni rekao da ostaje pri
svome stavu i da je spreman ukloniti sve ljude koji su mu smetnja na
tome putu“, kaže Mahmutcehajic.Haris Silajdžic, tada ministar vanjskih
poslova, pozvao je telefonom Rusmira Mahmutcehajica. Govori kako se
trebaju vidjeti i razgovarati o važnoj stvari. Kasno navece, u
prostorijama „Preporoda“ Mahmutcehajica sa Silajdžicem docekuju Enes
Durakovic i Alija Isakovic, vodeci bošnjacki intelektualci. Raspored
sjedenja - Silajdžic je u sredini, Durakovic i Isakovic sa jedne i druge
strane, a Mahmutcehajic preko puta - kao u drami pokazuje da su
Mahmutcehajicevi dugogodišnji prijatelji politicki prešli na
Silajdžicevu stranu. Trebali su poslužiti kao potpora onome što ce
ministar vanjskih poslova reci.
„Moji prijatelji iz zapadne Evrope i
svijeta smatraju da je podjela BiH i stvaranje tri nacionalne države
najbolje i jedino moguce rješenje“, kaže Silajdžic. U nastavku dodaje da
Srbima treba pustiti da nose svoj, a Hrvati svoj dio Bosne. To je,
prema njegovom mišljenju, opcija koju Bošnjaci trebaju prihvatiti i
legalizirati na Bošnjackom saboru, u cemu ih podržava i Zapad.„Ti ne
znaš šta pricaš i takva prica znaci da su sve naše žrtve uzaludne,
pristati na to znaci prihvatiti logiku Karadžica i Mladica, proglase li
Bošnjaci svoju nacionalnu državu, oni se odvajaju od Bosne i potpisuju
svoje samoubistvo“, ljutito replicira Mahmutcehajic. Razgovor - polemika
traje do zore. Nakon pokušaja „obradivanja“ Mahmutcehajica, Izetbegovic
poziva akademika Muhameda Filipovica sa istom namjerom.„Bez tebe i
mene, profesore, ovo ne ide i molim te da dodješ, a bice onako kako se
ja i ti dogovorimo“, kaže Izetbegovic pozivajuci Filipovica na
sastanak.„Taj sastanak je održan kod Izetbegovica i na njemu su, pored
Izetbegovica i mene, bili još reis Mustafa Ceric, Alija Isakovic ili
Enes Durakovic i mislim moj tetic Edah Becirbegovic. Tada sam kazao da
ne podržavam nikakvu avanturu sa našom muslimanskom ili bošnjackom
državicom i na taj nacin legitimiranje podjele BiH“, ispricao je
akademik Filipovic. On je svojim sugovornicima rekao kako predstojeci
Sabor ima zadatak da riješi pitanje nacionalnog imena i identiteta;
mobiliše narod za borbu protiv agresije; kao i da fomulira zadatke svih
Bošnjaka u tom kontekstu. Izetbegovic se složio. Filipovic je napisao
Rezoluciju Sabora o nacionalnom imenu Bošnjak.„Nažalost, kako se u nas
muslimana cesto radi iza ledja, pokazalo se da oni nisu odustali od
onoga što su zamislili da proglase muslimansku državu“, ispricao je
Filipovic, kojeg ce u to uvjeriti predstojeci dogadjaji.Filipovic smatra
i da je nacionalno ime Bošnjak, kojem su se do tada žestoko protivili
vjerski autoriteti i vrh SDA, prihvaceno samo u kontekstu planiranog
proglašenja nacionalne države. „Pokazalo se da je nagla izmjena stava
uslijedila iz spoznaje da ne mogu osnovati muslimansku državu, jer to
svijet nece odobriti, ali da bi svijet, a pogotovo Srbi i Hrvati, kojima
je osnivanje takve nakaradne državice odgovaralo, odobrio stvaranje
bošnjacke državice.“U ponedjeljak, u hotelu „Holiday Inn“ pred pocetak
Sabora novinar Šefko Hodžic prilazi Rasimu Delicu koji u prvom redu
sjedi izmedu Envera Hadžihasanovica i Sulejmana Vranja. Delic nije
zadovoljan Hodžicevim radio-izvještajima sa ratišta iz Hercegovine,
govoreci kako on vrši direktan prenos bitke.“Nije to bio direktan prenos
bitke. Prilog je emitiran nekoliko dana poslije bitke”, objašnjava
novinar.“Ti prenosiš bitku kao fudbalsku utakmicu, a to nije dobro”,
dodaje Enver Hadžihasanovic. Nezadovoljstvo nacinom izvještavanja, a
zapravo samom sadržinom izvještaja iz Hercegovine su iskazali Osman Brka
i bezbjednjak Fikret Muslimovic. Prema Muslimovicevim vojnim procjenama
prilagodjenim novim politickim željama, ARBiH je mogla samo gubiti.Bilo
je planirano da se na Saboru izglasa raspuštanje bosanske skupštine i
proglašenje bošnjacke, usvoji Ustav, koji je vec bio napisan, a Alija
Izetbegovic izabere za prvog i doživotnog predsjednika. „Bilo je
predvidjeno i objelodanjivanje postojanja bošnjacke službe
bezbjednosti”, kaže tadašnji nacelnik CSB-a Munir Alibabic.Na Sabor je
došao i Hakija Meholjic, predsjednik SDP-a Srebrenica. “Poziv je došao
od predsjednika Izetbegovica. Mi smo na sastanku Ratnog predsjedništva
opcine odredili delegaciju koja ce ici u Sarajevo. Odmah smo imali neku
slutnju da ce se tu rješavati krupne stvari, jer prvi put izlazimo iz
Srebrenice i obezbjeduje nam se prevoz sa dva helikoptera. Kako to da je
nama siguran izlaz, a za sve vrijeme otkako smo postali
demilitarizovana zona, nije nam mogla doci nijedna civilna, ni vojna
delegacija. Bilo je predvidjeno da ide i Naser Oric, ali on nije želio
ici. Sa aerodroma su nas transporterima dovezli pred ‘Holiday Inn’... Tu
nas je primio predsjednik Izetbegovic i odmah nakon pozdrava pitao:
‘Šta vi mislite o zamjeni Srebrenice za Vogošcu?’“Jedno vrijeme vlada
tišina, a onda se Meholjic javlja za rijec: „Predsjednice, ako ste nas
zvali na gotovu stvar, onda to niste trebali raditi, jer se valja
vratiti pred narod...“Izetbegovic odgovara: „Znate, meni je Clinton
nudio u aprilu 93. da cetnicke snage udu u Srebrenicu, izvrše pokolj pet
hiljada Muslimana i tada ce biti vojna intervencija.“Srebrenicka
delegacija je bila sastavljena od devet ljudi. Svi su zanijemili. Pošto
je u istom momentu u sali najavljen pocetak Sabora, Izetbegovic je ušao
da najavi goste iz Srebrenice koji su docekani burnim aplauzom, kao
heroji.
Isakovicev (uvodni) govor je propracen dugim aplauzom, ali
njegova kljucna poruka (u kojoj nerado pristaje na podjelu BiH, M. B.)
nije naišla na prijem. Mnogo ljudi, uopce, nije znalo pozadinu
dešavanja. Govornici su jedan za drugim odbacivali plan (podjele BiH, M.
B.). Zbog neocekivanog razvoja situacije Izetbegovic poziva najviše
državno vodstvo na odvojeni sastanak.U podrum hotela „Holiday Inn“
odlaze: Izetbegovic, Silajdžic, Ganic, Irfan Ljubijankic. Rusmir
Mahmutcehajic se „probija“ kroz kuhinje, jer je i on pozvan na sastanak.
U podrumu Silajdžic ponovo objašnjava neophodnost prihvatanja plana.
Irfan Ljubijankic se slaže. „Hvala Bogu da i mi Muslimani imamo svoju
državu. Meni je drago i zbog moje djece koja ce moci slobodno živjeti u
svojoj državi“, kaže Ljubijankic. Mahmutcehajic replicira da Bosna mora
opstati, jer bez nje nema ni Bošnjaka. Ilustrovao je to primjerom nacina
kako su vršena pokrštavanja tokom Drugog svjetskog rata. Onima koji su
pokrštavani je govoreno da im se duša ne može spasiti, ali tijelo može, a
zatim su ubijani. Odvajanje Bošnjaka od Bosne je odvajanje duše od
tijela, a to znaci smrt.„Situacija je“, kaže on, „odbrana Bosne ili
smrt. Kakva god je perspektiva te odbrane, ona je nešto što nudi nadu,
što štiti ljudsko dostojanstvo. Ako postoji dio Bosne gdje se ljudi nisu
branili, a preživjeli su, nisu poklani i silovani, onda bi se moglo
reci da nisam u pravu.“Izetbegovic gnjevno odgovara: “Nije Bosna nikakav
kumir kome se treba klanjati”. Za vjernike je ova izjava imala posebnu
težinu, jer islam ne dozvoljava klanjanje kumirima (idolima).
Mahmutcehajic pita zašto se ne pozovu i ostali ucesnici Sabora,
predstavnici drugih stranaka, da se cuje šta oni misle, kao što su Selim
Bešlagic ili Muhamed Filipovic.U tom momentu akademik Filipovic ulazi
sam, jer je tražeci Saliha Bureka nabasao na skup. Ušao je usred
sastanka, „Uhvativši „poštene“ Muslimane in flagranti na djelu
razbijanja BiH“, kako je kasnije opisao. Uspijeva uhvatiti dio
Silajdžicevog izlaganja i s nogu iznervirano govori: „Vi kopate živu
državu za koju ljudi još uvijek ginu, vi ste obicne izdajice i nemate
pravo to ciniti.“Odlazi preko vrata, zajapuren od bijesa.
Mahmutcehajic mu dobacuje: „Ne idite odavde, profesore, ima nas još koji
mislimo kao Vi.“ Ali, Filipovic ga ne cuje. Vec je na putu prema
Nezavisnom radiju „99“ da preko njegovog direktora Adila Kulenovica,
kako je rekao, obavijesti narod o zavjeri koja je u toku.
Nema komentara:
Objavi komentar