Jugoslavenska policija, ali i sve republičke tajne političke policije rado su bile za likvidaciju političkih protivnika, prije svega onih u emigraciji, koristili su usluge ljudi iz podzemlja.
Zlatno doba ovih ubojica
trajalo je od ’60-ih do ’90-ih godina prošlog stoljeća. U tom razdoblju
su, prema podacima koje je još prije 20-ak godina objavio škotski list
“Daily record”, jugoslovenske tajne policije ubile više od 60 političkih
emigranata.
Povjesničar Bojan
Dimitrijević podsjeća da je upotreba kriminalaca za političke
likvidacije poprimila šire razmjere tek sredinom ’60-ih godina, nakon
što je pojačana teroristička aktivnost emigracije, osobito hrvatske.
Do tada su korišteni ljudi koji su imali svoje regularne poslove.
Zanimljiv je slučaj jednog liječnika koji je ubijao za tajnu službu da
bi poslije obavljenog posla ponovo oblačio bijeli mantil i liječio
pacijente – kaže Dimitrijević.
Angažiranje ljudi iz
podzemlja, kako kaže Dimitrijević, za RB je predstavljalo dvostruku
uštedu – posao je bio obavljen, a istovremeno su imali uvid u to što se
događa s druge strane zakona. Kriminalci su pak za te svoje usluge
dobivali slobodu djelovanja u inozemstvu i neku vrstu logističke potpore
(putovnice i sl..).
Postojalo je, međutim, pravilo da se i ubojstva rade po ključu, točnije
svatko je ubijao svoje – hrvatska služba progonila je i likvidirala
ustaše, a srpski služba bila je zadužena za četničku i albansku
emigraciju.
Pitanje je, međutim, da li
će se ikada saznati puna istina o tome. Ne vjerujem da su vođene
bilješke, a i ako jesu, najvjerojatnije su potom uništavane – kaže
Dimitrijević i dodaje da se o tim ubojstvima najviše saznalo od istraga
vođenih u zemljama gdje su i ona počinjena.
Stjepan Đureković |
U žižu javnosti sada
je vraćeno ubojstvo nekadašnjeg direktora “INA marketinga” Stjepana
Đurekovića, čije je tijelo 1983. godine izrešetano, a glava smrskana
sjekirom u podrumu tiskare u njemačkom gradu Wolfarthausenu 26
kilometara od Münchena. Za aktualizaciju ovog ubojstva pobrinula se
njemačka kancelarka Angela Merkel, odbivši doći na proslavu ulaska
Hrvatske u EU jer Zagreb odbija Njemačkoj izručiti Josip Perkovića,
optuženog da je sudjelovao u tom ubojstvu. Ubistvo Đurekovića, odnosno
akciju “Dunav”, naredio je, kako se vjeruje, osobno Stane Dolanc,
tadašnji ministar policije.
|
|
Dragiša Kašiković | Ubojstvo jednog od vođa srpske političke emigracije u SAD predstavlja možda i najveći skandal među svim ubojstvima, jer je zajedno s njim izmasakrirana i njegova devetogodišnja pokćerka Ivanka Milošević. Dragiša je ubijen u Chicagu sa 64 uboda nožem, dok je Ivanka ubodena 54 puta. Dragišino čelo i obraz bili su, kako je svojevremeno pričao Nikola Kavaja, potpuno smrskani. Zidovi i tavanica bili su usprskani krvlju. Ubojica nikada nije otkriven, ali se sumnja da je to učinio Bogoje Panajotović, konobar porijeklom iz Niša, za kojeg se sumnja da je osim za UDBA-u radio i kao suradnik američkog Federalnog istražnog biroa. | |
Ivan Barović | Prvoborac, a potom i odvjetnik, najpoznatiji je kao branitelj
prvog istočnoeuropskog disidenta i visokog funkcionera Komunističke
partije Jugoslavije Milovana Đilasa kada ovaj sukobio s partijskim
vrhom.
Veljče 1979. godine odvjetnik Ivan Barović je poginuo u teškoj prometnoj
nesreći pod potpuno nerazjašnjenim okolnostima. Prvobitna, traljava
istraga pokazala je da je uzrok smrti bio infarkt, što obdukcija,
međutim, nije nikad potvrdila. Vozač kamiona koji je udario u Barovićev
automobil na praznom putu Beograd-Zagreb nikada nije priveden niti
ispitivan.
|
|
Maks Luburić |
Vjekoslav – Maks
Luburić bio je ustaški časnik i zapovjednik sustava koncentracijskih
logora u NDH, među kojima je najveći bio onaj u Jasenovcu. Nakon što je
zajedno s ostalima iz rukovodstva NDH napustio ustaše opkoljene kod
Bleiburga, Luburić je otišao u Vatikan, pa potom u SAD i Njemačku. Krio
se potom u Španjolskoj pod imenom Visente Peres, odakle je koordinirao
terorističkim napadima diljem Europe. Maksa Luburića ubio je agent Udbe
Ilija Stanić nakon što se uspješno infiltrirao u Hrvatsku narodnu
obranu. Ubijen je u svojoj vili u Španjolskoj 20. travnja 1969. udarcem
štanglom u glavu i sa više uboda nožem u grudi.
|
|
Enver Hadri |
Albanski aktivista s
Kosova ubijen je 25. veljače 1990. u Bruxellesu na ulici dok je stajao
na semaforu. U trenutku ubojstva je kod sebe imao dokumente koji su
navodno povezivala srpski politički vrh s većim brojem ubojstava
Albanaca na Kosovu. Osumnjičeni za ubojstvo su Veselin Vukotić, Andrija
Lakonić i Darko Ašanin. Lakonić je nedugo potom navodno u Srbiji ubio
Vukotić, a Ašanin je najprije uhićen u Grčkoj, odakle je izručen Srbiji,
gdje je i ubijen. Vukotić je uhićen prvo u Španjolskoj 2006. godine i
isporučen Srbiji. Pušten je, međutim, na slobodu da bi ponovno bio
uhićen u Novom Sadu 2010. godine.
|
Nema komentara:
Objavi komentar