BOSNA U RALJAMA KOS-a

Munir Alibabic - Munja je rodjen 1950. u okolini Bihaca. Zavrsio FPN u Sarajevu. Profesionalni policajac od 1973. do 1996. Posljednje Funkcije (u ratu) su mu bile Nacelnik sektora Sluzba Drzavne Bezbjednosti BiH i nacelnik Centra Sluzbe Bezbjednosti Sarajevo. Nosilac zlatne policijske znacke 1992., godine u kojoj su policajci kao Munja i Dragan Vikic spontano stali na branik domovine i odbranili je.
Knjiga govori o odnosima u Policiji Bosne i Hercegovine pred rat i u ratu. Policajac Alibabic je pravi profesionalac, covjek koji postupa striktno po slovu zakona. On zna koliko je drzava vazna i zna koliko je vazno da u drzavi vlada red i zakon. Kao takav nije mogao dogurati daleko u predratnoj "Zgonjaninovoj ekipi", ekipi koja je namjestala "Aferu Agrokomerc" da bi se obracunali sa tadasnjim Bosanskohercegovackm rukovodstvom predvodjenim Hamdijom Pozdercem. U knjizi, na pocetku Munja nam otkriva ko su bili najpovjerljiviji velikosrpski kadrovi u BiH, "prvi tim Zgonjaninove ekipe".
Alibabic dokumentovano svjedoci o mnogim dogadjajima koji su potresali BiH. Ta svjedocenja su veoma znacajna, usudim se reci, presudna za opstanak Bosne i Hercegovine i Bosnjaka. Tim svjedocenjima je izdaja razgolicena do najsitnijih detalja. Uvjerljivo je docarano kako se tokom rata veoma oprezno, ali sigurno iz vlasti u policiji BiH uklanjaju ljudi koji su spontano stali u odbranu domovine i kako dolaze KOS-ovi agenti na njihove funkcije, ljudi koji su u pocetku agresije na BiH dugo bili na suprotnoj strani, a onda ih cetnici pustili da predju na nasu stranu?! Jedan od njih, po imenu Enver Mujezinovic, je dugo tokom 1992. iz Beograda skupljao informacije od sarajevskih KOS-ovaca pod konspirativnim imenom Joza. Kasnije napusta Beograd i mirno, kroz bezbrojne cetnicke straze i legitimisanja preko Ilidze ulazi u Sarajevo!? Postavlja se pitanje: Kako to da cetnici pustaju covjeka koji toliko zna da predje na drugu stranu, a ubijali su i bosnjacku djecu da ne postanu vojnici u nekoj dalekoj buducnosti?
Drugi kljucni KOS-ov covjek u BiH, je general Fikret Muslimovic. Evo kako se Muslimovic ponasao prema nasim milicionerima koji su uhvatili kamion pun oruzja u Bileci.
Muslimovic mi rece: "Ko vam je dao za pravo da se igrate sa ugledom JNA?! Vodite racuna razgovarate sa potpukovnikom JNA! Smjesta naredjujem da se to ne vozi u Mostar, vec da se vrati u Bilecu. Eno na putu do Mostara srpski narod postavio barikade i ja cu upotrijebiti vojsku i sprijeciti da kamion udje u Mostar, jer je tamosnji CSB antijugoslovenski." (str. 40).
Evo jos jednog interesantnog ulomka iz tog vramana, kada se JNA neometana ni od koga rasporedjuje po BiH da bi pocela agresiju.
"Zbog popustljivosti prema KOS-u, javnost kritikuje Delimustafica (Ministar unutrasnjih poslova), a on javno odgovara da to sto radi nije nista drugo nego izvrsavanje odluka Predsjednistva BiH o saradnji sa organima JNA." (str. 43.).
Sjetimo se tada je nas Predsjednik Izetbegovic izjavljivao da JNA nije agresor i tretirao JNA kao neutralnu vojnu silu koja ce Bosnjake zastititi od cetnika.
Evo jos nesto o Delimustaficu:
KOS inicira sukobe izmedju Hrvata i Muslimana, kako bi sto vise oslabio bosansku opciju.... Zbog toga su podaci do kojih sam obavjestajno dosao, o ilegalnim sastancima Kvesica i Stojica, s jedne strane, te Mandica i Stanisica s druge strane, bili ozbiljan indikator da ce se inuguracija tzv. trece strane (u ratu) izvrsiti bas preko MUP-a. Ovo je bio uvod u kasnije ilegalne kontakte celnika SDS-a i HDZ od Sarajeva, Mostara, do Zagreba i Graca. Sjecam se da je za prvi kontakt na visokom nivou, Koljevic pobjedonosno referisao Karadzicu, uz povik: "Udica je progutana, sad su (HVO) sa nama, zelane cemo baciti na ledinu." S ovim podacima sam najprije upoznao ministra Delimustafica i izrazio zabrinutost sto je "to pocelo u kuci MUP- a", medjutim, on je bio nekako zadovoljan, zakljucujuci da je to dobro, jer U TOM PRAVCU IDE I POLITIKA. (str. 44) (naglasio M.B.)
U vezi sa dogadjajima oko MUP-ove skole na Vracama Alibabic pise:
Specijalna jedinica (MUP-a) se povlaci iz baze Krtelji u Dom milicije. Ima prijedloga da se prebace u namjenski objekat policije - Skola MUP-a Vraca. To se odbija. Zasto? NIJE LI VEC TADA ZACRTANA PODJELA SARAJEVA? (str.47.) (naglasio M. B.)
Sarajlije znaju da su nasi borci u pocetku rata oslobadjali Vraca i Ilidzu i da su se po neobjasnjivim naredjenjima vracali u obruc. Evo sta o tome Alibabic kaze.
U tom periodu je bilo vise pokusaja ovladavanja Vracama, Ilidzom i jedinice su poslije uspjesnih prodora dobijale naredjenje da se povuku. Od koga? Komentarisalo se da to potice od Delimustafica i Predsjednika. Znam da je to Predjednik ucinio samo jednom, na molbu stranih novinara, koji su bili ugrozeni od unakrsne vatre u hotelu "Srbija" na Ilidzi, a za druge slucajeve od njega takve naredbe nisu poticale. (str. 64.)
Dakle, tadasnji prvi policajac Sarajeva zna da je Izetbegovic "samo jednom"?! pokvario deblokadu Sarajeva. Koliko je tokom ovoga rata izginulo Bosnjaka da se oslobodi Ilidza i tako Sarajevo deblokiralo? Koliko je Bosna i Hercegovina dala politickih ustupaka za razne "deblokade" Sarajeva, kao sto su npr. "Plavi putevi" preko Ilidze? Dali je nekoliko stranih novinara, kojima se vjerovatno nista ne bi ni dogodilo, vrijedno tolikih zrtava i muka Sarajlija? Osim toga, zasto cetnici nisu vodili brigu o stranim novinarima, nego mi koji zbog toga zrtvujemo svoje najmilije zatvorene u Sarajevu?
Gornji citat veoma dobro karakterise odnos Alibabica prema Izetbegovicu na pocetku rata. Naime, Alibabic vidi da nista ne stima, da KOS-ovci samo napreduju. On stalno upozorava Izetbegovica, podnosi mu dokaze za pojedine KOS-ovce. Ukazuje da su neovlasteno pustili Belosevica, jednog od najvisih oficira KOS-a iz zarobljenistva. I drugi patrioti upozoravaju Izetbegovica. Medjutim, Izetbegovic uvijek staje na stranu dokazanih KOS-ovaca Muslimovica, Mujezinovica, Zeljka Varuneka ..., a uvijek protiv patriota kao sto su npr Alibabic, Sefer Halilovic, Rusmir Mahmutcehajic. Poslije svake Izetbegoviceve pristrasnosti u korist KOS-ovaca Alibabic zakljucuje da su KOS-ovci vjesto izmanipulisali Izetbegovica. Kao da je Izetbegovic dijete pa ga se moze nagovoriti da cini sto ne zeli. Alibabic se nikada ne pita kako to da on, Alibabic, i ostali patrioti ne mogu Izetbegovica nista nagovoriti da ucini u interesu Bosne i Hercegovine, a neprijatelji stalno uspijevaju da ga nagovore na postupke proptiv Bosne i Hercegovine? Time Alibabic pokazuje da njime ipak vladaju cesce emocije nego hladan razum. On je samo jedan od smrtnika koji nije smogao umne snage da prekoraci Rubikon i posumnja u svoga Predsjednika.
Ja mu to ne zamjerim. I ja sam 5 godina cupao kose gledajuci sta Izetbegovic radi od Bosne i Hercegovine, a da nisam posumnjao da je on izdajnik. S pocetka sam objasnjavao njegove postupke gluposcu, ali sam shvatio da niko nije toliko glup, pogotovo ne predsjednik jedne drzave, covjek koji je tako vjesto, mimo Ustava, uzeo apsolutnu vlast. Zatim sam mislio da je on vjerski fanatik koji hoce da osnuje "Islamsku drzavicu", ali sam i to morao odbaciti. Koji bi veliki Musliman potpisao cetnicima pola BiH i pri tome ostavio Muslimane razbacane u nekoliko nepovezanih enklava koje ne mogu opstati. A "Islamske drzave" nigdje. Ima samo etnicki cista, Izetbegovicevim potpisima legalizovana Republika Srpska. Slijedeci odlomci iz knjige dokazuju Izetbegovicevu izdaju i neizmjerno Munjino povjerenje na pocetku rata koje mu ne dozvoljava da posumnja u svoga predsjednika.
O likvidaciji Cace i Cele
Druga kardinalna greska toga dana je likvidacija komandanta 10. brigade (Musan Topalovic - Caco), koji se bio predao uz asistenciju i garancije Predsjednika da ce se sa njim postupati u skladu sa zakonom. ... Kome je komandant 10. brigade bio opsnost? Kao protivnik je bio savladan, ali je bio opasan svjedok. Znalo se da mrtav ne svjedoci. Poslije ovoga ubistva Predsjednik me zove i pita sta ja znem o likvidaciji komandanta 10. brigade. Rekoh mu da ne znam nista vise nego da je priveden u komandu korpusa uz njegovu pomoc i garancije. A tamo ima najmanje 50 svjedoka koji znaju sta se zbivalo i neka mu Jasarevic i njegova ekipa podnesu izvjestaj. Kaze da su pogazili i njegovu rijec, jer je garantovao da ce se s njima postupati po propisu. E, mislim se, moj Predsjednice, nije prvi put kako vas bivsi KOS-ovci obmanjuju, pa vam serviraju dezinformacije, a kad treba i nesto provjeriti opet vam oni ili njihovi ljudi to rade jer su vas okruzili, pa onda dobijete uvijek rezultat provjera onakav kakav oni zele. ... A onda se pitam sto je bas mene Predsjednik zvao radi ove informacije. Pomislio sam da Predsjednistvo hoce da pokrene istragu, ali sam se prevario. Do sada ga, istina, nisam nikada obmanu, ali sada vise vjeruje dvojici-trojici ljudi koji mu ove smicalice i pakuju. Dezinformiasali su ga oko uzroka pada Igmana, tamosnjih zrtava. Kada se trebala utvrditi odgovornost, onda izidjose sa tezom da je Muslimana toliko malo ostalo i kada bi se sada jos neki sudili za propuste nestalo bi ih. Apsurd, koji moze samo biti smisljen u kuhinji KOS-a. (str. 87-88)
Poslije ovog dogadjaja na sceni su ljudi, ekipa u policiji, Armiji, politici, koja je uglavnom manje ili vise naklonjena podjeli Bosne. Platforma (Predsjednistva) se vise i ne spominje. Zato ce i krenuti procesi da bi se eliminisali oni koji su prepreka tome. Sa konstituisanjem nove vlade RBiH - 28.10. 1993 iz igre ispada Rusmir Mahmutcehajic, do tada drugi covjek u drzavi, po svemu, cvrste orjentacije za cjelovitu Bosnu.
Otvara se zatim proces Seferu Halilovicu, prvom komandantu Armije BiH, koji se suprotstavio KOS-u javno, jos sredinom 1991. godine. (str. 89)
O Bakiru Izetbegovicu
S obzirom da smo bili operativno prikupili podatke za krivicno gonjenje jednog broja lica sa podrucja Starog Grada sacinjen je plan i ja ga posaljem Alispahicu (ministru unutrasnjih poslova) na upoznavanje i neku vrstu verificiranja. ... Poslije pritvaranja jednog celnika spomenute opstine zove Alispahic .... . On rece da intervenise sef Predsjednikovog kabineta Bakir Izetbegovic, da se Gruda pusti iz zatvora. Poslije toga zove me Bakir Izetbegovic, trazi da se Gruda pusti iz pritvora, savjetuje da odustanem od prijave. Odgovoaram mu da to ne dolazi u obzir, a podsjecam ga da mu je pritvor odredio istrazni vojni sudija, a ne ja. On rece da ce zvati tog sudiju i tuzioca. Ubrzo Gruda biva oslobodjen pritvora i kompletan predmet oko "Starog grada" se zaljulja. Vidim ja uspjese dva Bakira. Razmisljam kako zloupotrebljavaju i Predjednika i svoje pozicije. Bakir Izetbegovic je takodjer intervenisao za jednog prevaranta, koji je dobio nekoliko godina kazne, i koji se njemu dojmio kao dobar covjek i koji je otvarao Kabinet kad je htio. Ni tu ja nisam popustio. Mislim se, kamo srece da intervenise za nekog borca koji je pritvoren zbog neke konzerve ili druge sitne nevolje, a ovako za prevaranta moze i hoce. (str. 95)
O zakulisnim informacijama
Dobijam iznenada poruku - usmenu od Predsjednika da hitno napisem sve ono sto smo razgovarali o kriminalu pojedinaca, sprezi sa stranim sluzbama i da mu to dostavim. Dosao njegov pratilac, sapce mi, kaze sugerisano mu je da to ne prenosim telefonom...
...
ODLUCIM DA OVU INFORMACIJU POSALJEM U SLUZBENOJ FORMI, PROTOKOLISEM. (naglasio M. B.) Znam da zbog toga, obzirom na odnos snaga, mogu biti popljuvan, zgazen, unisten, da mogu izazvati ljutnju i srdzbu Predsednika (buduci da je poslao protokolisanu, a ne zakulisnu, privatnu informaciju kako mu je Izetbegovic trazio, opaska M. B.), ali ove zrtve u Bosni traze da se stvari zovu pravim imenom. ....
U takvoj situaciji ocekujem da ce me Predasjednik zvati u povodu informacije, medjutim, umjesto njega zove me jedno jutro Alispahic (pretpostavljeni) u kabinet i s vrata mi saopstava da me smijenio sa mjesta nacelnika CSB, ... (str. 106-108)
Mnogi bosanski patrioti sada znaju metode kojima je Izetbetovic uspio umrtviti svaki otpor patriota izdaji zemlje. Jedan od metoda koje Izetbegovic najcesce primjenjuje je slijedeci: Izetbegovic stalno glumi naivcinu i jetima, sto bi Bosanci rekli. To mu daje pokrice kada pravi "greske" na stetu drzave Bosne i Hercegovine. To je svjesna zrtva da bi ljudi mislili da on "ne zna", "da nije za politiku, "da je preposten za politiku" itd., a da ne bi shvatili da je on izdajnik. Kada Izetbegovic sazna da je neki patriota nezadovoljan sa nekom pojavom u drzavi ili nekim Izetbegovicevim "nevjestim" potezom Izetbegovic ga nazove i primi na razgovor. Covjek isprica svoju pricu i sav sretan napusta Kabinet Predsjednika jer misli da je rijesio problem. Svoje ideje je objasnio na najvaznijem mjestu, samome Predsjedniku drzave. Time Izetbegovic postize dva cilja. Prvi, ostavlja utisak demokrate, i drugi, vazniji, uljuljka covjeka u uvjeranju da je rijesio problem. Kada, poslije izvjesnog vremena, covjek shvati da njegova prica nije imala nikakva efekta, tada je vec kasno, Izetbegovic je zavrsio posao kako je i namjerio, na stetu Bosne i Hercegovine. Poznato nam je da su destetine i stotine ljudi "uticali" na Izetbetbegovica da ne pregovara sa Karadzicem, da ne potpisuje Vance-Owenov plan, da ne potpisuje Plan Unije, itd. itd. Svi ti otpore podjeli BiH Izetbegovic je uspjesno amortizovao gore opisanom taktikom privatnih razgovora. Tako nikada nisu ni postojali nikakve pisane zalbe na Izetbegovicevu politiku podjele BiH, koje bi dale materijal ostalim legalnim organima drzave BiH da zastite drzavu od Izetbegoviceve izdaje. Vjerovatno je Munib Alibabic jedan od ljudi na koje je pomenuti metod bio najcesce primjenjivan. Zato je jasno zasto je Alibabic bio tako grubo odstranjen sa funkcije nacelnika CSB Sarajevo kada je prvi put, vjerovatno nesvjesno, odbio takvu manipulaciju sa sobom. Kada je Alibabic prvi put svoje spoznaje poslao zvanicno, protokolisano, Izetbegovicu, tj. prvi put kada gornji metod nije zaustavio Alibabica u njegovoj akciji Izetbegovic ga je otpustio. Nema govora da je Bakir Alispahic mogao otpustiti Alibabica bez Izetbegovicevog znanja. Uostalom, Alibabiceva zalba protiv KOS-ovaca i kriminalaca u MUP-u bila je upucena Predsjedniku, a ne Bakiru Alispahicu. Zahvaljujuci tim dogadjajima i Munib Alibabic je poceo da sumnja u Izetbegovica. Evo sta on o tome kaze. Citiram.
Ozbiljni ljudi mogu reci - mi nismo za to sto si poslao Predsjedniku znali. Recimo, drugi clanovi Predsjednistva. Odlucim da ih ipak o tome upoznam, bez obzira sto je moja pozicija u odnosu na hiljade izvrsilaca kojima raspolazu oni koje prozivam vrlo slaba i sto se, iz meni neobjasnjivih razloga, PREDSJEDNIK UPRKOS SVEMU STO MI JE GOVORIO I ZNAO OPREDJELIO ZA NJIH. (naglasio M.B.) (str. 111.)
Kada je komisija Predsjednistva u sastavu N. Durakovic, I. Muhamedagic i H. Dazdarevic, otpocela sa radom na dokumentovanju stavki iz informacije 27. jula 1994. god. istoj sam 26. i 28. 8. 1994. god. te 14. 9. 1994. god., ustupio u pismenoj formi obrazlozenje na 90 strana sa 43 priloga, te dao prijedlog za saslusanje vise svjedoka kao i koristenje i ostvarivanje uvida u vise dokumenata SDB-a i MUP-a, koji su se nalazili u tamosnjim nadleznim punktovima. .... Prvih desetak dana rada komisije Durakovic izjavljuje kako je rekao Predsjedniku kako ce morati celicnom metlom pocistiti 5-6 ljudi iz MUP-a, ali da to nece biti tesko, jer su svi njegovi (Izetbegovicevi ljudi), drugi clan govori da mora najmanje deset ljudi iza brave, treci da je sve tacno sto je navedeno u informaciji oko infiltracije KOS-a i SIS-a, kriminala.
Medjutim, jednog dana preokret. Donesoh dopunu objasnjenja jednom clanu Komisije, ... a on mene pita imam li ja jos dokumentacije koju nisam predao, osim one za drogu.
"Ima", rekoh, "ona koja se odnosi na ubistva i nestanak ljudi, a umijesani policasjci kao izvrsioci ili izvrsili zloupotrebu kod otkrivanja pocinilaca."
"Ne donosi to! Jer to clanovi Predsjednistva ionako znaju, nista im novo neces saopstiti, samo ces ih zbog tog podsjecanja na njihove propuste sto nisu reagovali ostrije oko ubistava nevinih iziritirati, pa ce se radi zastite stolica svi okrenuti protiv tebe. A sam ne mozes ovu bitku dobiti.", kaze mi. "To znaci da je dovoljno dokaza da se sa ovom prljavstinom rascisti.", rekoh.
"Ne, ti sad imas tri Bakira protiv sebe."
"Kako", rekoh, "tri?"
A on me izvede na hodnik i sapce, a sve se okrece da ga ko ne vidi i ne cuje i kaze: "Preokret je nastupio. Ti si valjda za neke intervencije prozvao i sina Bakira ili ga je prozvao Bakir (Alispahic) da su zajedno intervenisali.... Sad je Predsjednik zvao Durakovica, ocekujem da ce zvati i mene. Ti ces biti zrtvovan, kazu bolje je tebe jednog, nego njih petoricu". (str. 119.)
A onda cujem da je "Mali Bakir" nekolicini ljudi rekao, prognozirajuci unaprijed rezultat, da je Predsjednik odlucio da ukoliko ne bude 100% tacna samo jedna stavka iz Informacije da ce svih ostalih recimo pedeset odbaciti bez provjere. ...Tako kazem jednom prijatelju, tjesim se da Predsjednik dobro zna ko sam i sta sam. A on mene pita: "JESI LI SIGURAN DA ZNAS DOBRO PREDSJEDNIKA?" (naglasio M. B.) (str. 120.)
Mnogo toga ruznog desavalo se na sjednicama Predsjednistva (u vezi sa Informacijom) ..... Meni su u neformalnim susretima govorili (clanovi Predsjednistva) da je pravda na mojoj strani, a na zvanicnim sjednicama glasali kako se postavljao Prvi covjek. .... Vecina njih se nije htjela zamjeriti Prvom covjeku. Jer, uzivali su maksimalne privilegije - duga putovanja u inostranstvo, brojna pratnja uz njih je to takodjer imala, podmirivanje troskova na ime boravka njihovih porodica u inostranstvu cijeli rat. I sada da sve zrtvuju zbog jednog Munje. Ma, hajte molim vas! (str. 123.) Zavrseni citati.
Na kraju da bi se shvatilo koliki je moralni sljam Alija Izetbegovic recimo samo to da je jedna od mnogobrojnih Alibabicevih prituzbi u Informaciji zbog koje je bio tako grubo odstranjen sa posla zloupotreba vise kilograma droge. Naime, komisijskim zapisnikom je dokazano da je ministar Bakir Alispahic otudjio vise kilograma droge, da je od isljednika A. Skalonje trazio da napise lazni izvjestaj da je ta droga unistena. Zamislite sefa policije jedne drzave koji od kriminalaca oduzima drogu da bi je sam on prodavao. Zamislite kakav je moralni lik Predsjednika jedne drzave koji se stavlja na stranu takvog policajca i, mimo zakona, nemilosrdno kaznjava postene policajce Alibabica i Skalonju sa obrazlozenjem, bolje je zrtvovati jednoga, nego 5-6 ljudi!? Ustvari zrtvovano je preko 20 postenih ljudi u MUP-u, koji nisu htjeli ukaljati obraz i koji su ostali posteni, da bi se spasilo 5-6 KOS- ovaca. (vidi str. 159). Pri tome Izetbegovic veoma vjesto izigrava covjeka sa kojim drugi manipulisu, a on je olicenje postenja. Medjutim, na vise mjesta u knjizi vidi se da o svmu odlucuje jedino Izetbegovic, cak i o stanovima. Svi drugi koji bi mu po Ustavu BiH i ostalim propisima mogli protivrjeciti su ucjenjeni ili kupljni. Vecina od njih su ti i sami priznali samome Alibabicu dok se izvinjavali sto pustaju da nastrada nevin covjek. Citiram:
Srest cu kasnije, na jednoj dzenazi, aktuelnog portparola .... koji se istakao u idejama oko nacina moje javne kompromitacije, sto je Bakir (Alispahic) posebno cijenio, pa ga je slao na nagradno putovanje na jednu sesiju cak i Interpolove ingerencije. I sad ovaj portparol se meni izvinjava i kaze da je to sve radio po zadatku. Pitam cijem?
"Bakirovom i Glavnog covjeka", kaze mi. ......
Ode on mimo mene, a ja nesto razmisljam kakvi smo mi to ljudi? Znam da je tog portparola boljela nepravda, znam da je znao na kolegiju kritikovati privilegije, bio je jedno vrijeme na principijelnoj strani zbog cega ga je Bakir i sumnjicio kao "Munjinog" covjeka. Ali cim je osjetio jacu stranu i sitne privilegije pogazio je sve to I sada je poslusan, situiran, ali vjerujem ne i miran. Uvjeren sam da mu savjest ne da spavati. (str.152.)
Drugi poslanik, malo liberalniji, najprije mi porucivao vise puta da dodjem. Kad smo se sreli on mi onako trgovacki savjetuje da se malo primirim i da glavu sacuvam, i veli - tvoje vrijeme ce doci, usao si ovim u politiku. Onda se pravda kako bi se angazovao za mene, ali ganja neki stan pa ovisi od izetbegovica. (str. 172.) Zavrseni citati.
Veliki kvalitet knjige je u tome sto Alibabic izvanredno opisuje stanje svijesti u Bosni pod Izetbegovicevom vlascu. To uspijeva bezbrojnim paralelama koje povlaci sa ponasanjem KOS-a, koji je potpuno ovladao policijom u BiH, sa ponasanjem Staljinovog NKVD-a. Npr., poslije jednog saslusanja on zeli da napise pismo Izetbegovicu, da mu objasni sta KOS-ovci rade po Bosni i tada se sjeti jedne zrtve Staljinovih cistki koji je poslije saslusanja od NKVD-a htio pisati pismo Staljinu da mu objasni sta NKVD radi. Evo toga mejsta:
Tu vecer kod kuce analiziram Ugljenov (isljednikov) nastup i boli me sto me naziva Abdicevcemm.....PITAM SE DA LI ZAISTA PREDSJEDNIK ZNA STA OVI KOS-ovci RADE? U MISLIMA SU MI BILE RIJECI JEDNOG STAROG KOMUNISTE, KOJI JE VRATIVSI SE U CELIJU OD NKVD-ovog ISTRAZITELJA IZJAVIO: "AH, AH, STO SE DOGADJA. REKLI SU MI DA SAM BANDIT, STETOCINA, NEPRIJATELJ NARODA, TROCKIST, DA CE ME SMLAVITI AKO SVE NE PRIZNAM, AH, AH, KAKO JE TO MOGUCE.... DAJTE MI PAPIR I TINTE, MORAM PISATI DRUGU STALJINU, NEKA ZNA STA SE OVDJE DOGADJA. (str167.)(naglasio M.B.) Zavrsen citat..
Poslije citanja ove knjige potpuno je jasno da Alija Izetbegovic ne gradi nikakvu "Islamsku drzavicu", nego naprotiv jedan staljinisticki rezim kojem je jedini cilj potpuno unistenje Bosne i Hercegovine i Bosnjaka. Zato je malo po malo iz vlasti odstranio sve patriote, (Sefer Halilovic, Rusmir Mahmutcehajic, M. Alibabic itd. itd.), a doveo bilo prave KOS- ovce, (Muslimovic, Varunek, Mujezinovic) bilo Muslimane koji su za vrijeme Jugoslavije asimilirani u Srbe, a kakav je i sam Izetbegovic, bilo kriminalce koji nemaju nikakvih patriotskih osjecanja i nemilosrdno unistavaju drzavu zbog licne koristi kakav je npr. Bakir Alispahic. Prica o Islamskoj drzavici je lansirana da bi Izetbegovic imao toboznji motiv zbog kojega potpisuje katastrofalne ugovore podjele Bosne i Hercegovine. Prica o Islamskoj drzavi samo skriva njegove prave namjere dugorocnog potpunog unistenja Bosnjaka.
Ova knjiga je dragocjena zbog mnogobrojnih pouzdanih svjedocenja o mnogim dogadjajima. Slabost knjige je sto ocigledna istina; da od glave riba smrdi, nije recena i eksplicitno, nego samo implicitno. Moze biti da je to lukavstvo bilo neophodno da bi knjiga uopste ugledala svjetlo dana u BiH. Cestitamo na hrabrosti Alibabicu i izdavacima, recenzentima.... Dok god ima ovakvih ljudi ima i nade za Bosnjake. Kada potpuno utihne njihov glas, ond nam nema vise spasa. Zato pozivam sve Bosnjake da dignu svoj glas. Kako rece Sefer Halilovic u intervjuu "Studiju 99" pred izdajnicke izbore u septembru 1996.: