subota, 31. kolovoza 2013.

IZVJEŠTAJ O POSTOJANJU PARADRŽAVNE SLUŽBE BEZBJEDNOSTI NA PODRUĆJU EX JUGOSLAVIJE I NJENA DJELATNOST.

Centar službe Paradržavne službe bezbjednosti,sa djelovanjem na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine,Srbije i Crne Gore,je u Banjaluci.Podcentri su Sarajevo,Tuzla,Brčko,Bjeljina,Beograd i Podgorica.
SEKTORI :
-Obavještajni
-„Pauk“
-„Soko“

                                STVARANJE PARADRŽAVNE SLUŽBE BEZBJEDNOSTI
Paradržavna služba bezbjednosti formira se u okviru Službe bezbjednosti Jugoslovenske narodne armije,stvaranjem „Generalske partije“,Saveza Komunista-pokreta za Jugoslaviju.Naredbu izdaje lično general Stevan Mirković,načelnik Generalštaba.Stvaranje službe je imalo za cilj očuvanje Jugoslavije i svrha formiranja je bila da radi mimo republičkih,kao i saveznih službi bezbjednosti,jer su one „postale esponati republičkih parcijalnih interesa“.Poslije prikupljenih obavještajnih podataka,preko organa bezbjednosti svih armijskih oblasti,napravljen je elaborat djelovanja formirane Službe.Prema zaključcima obavještajnih podataka,navodno,prvi korak je trebao da bude uklanjanje Slobodana Miloševića,čime bi se „umirile tenzije među Republikama“.Sljedeći korak je trebao da bude uklanjanje Franje Tuđmana,poslije čega bi se izveo puč i zavela Vojna uprava.Zbog toga je napravljen tajni plan „vojnog“sklanjanja Slobodana Miloševića.Za to je tražena saglasnost najviših republičkih funkcionera,osim Srbije,pa su u tom cilju vođeni tajni razgovori sa njima.Vrh tajnog djela Službe činili su:Stevan Mirković,Aleksandar Dimitrijević,Aleksandar Vasiljević,Branko Mamula,Stane Brovet...Stane Dolanc je prvi „podnio izvještaj“Tajnoj službi,koji je od prilike glasio „...Nema saglasnosti ni želje za sprovođenje plana od strane većine relevantnih republičkih funkcionera.“Poslije propasti plana „Spašavanje Jugoslavije“,Tajna služba je sve više gubila kontrolu samog vojnog vrha i pripremala se za samostalni rad.Vrbuju se pojedina lica iz Saveznog MUP-a radi pribavljanja određene dokumentacije.Tako,funkcioner Saveznog MUP-a Mustać,krade obavještajnu dokumentaciju i ona prva dospjeva u Petu armijsku oblast(zvaničo se smatralo da ju je odnio u MUP Hrvatske).Obrnut slučaj:Jovica Stanković,inspektor SUP Osijek odnosi u Beograd 1991.godine dokumentaciju Resora drđavne bezbjednosti Hrvatske,sa imenima svih radnika i saradnika,kao i drugih važnih dokumenata-a koje je ukrala njegova žena (funkcioner RDB Hrvatske) pred bjekstvo iz Zagreba-javlja se u Republički MUP Srbije,ali tamo kažu da „neće da imaju posla sa tom dokumentacijom“.Vjerovatno je da je ta dokumentacija još uvijek kod Stankovića koji se nastanio u Beogradu.Od 1990.godine,Tajna služba je potpuno otrgnuta kontroli u čemu posebno prednjače pripadnici KOS-a,kao i organa Bezbjednosti u vazduhoplovstvu.Počinje povezivanje sa licima iz resora državnih bezbjednosti republika i to je početak stvaranja Paradržavne službe.
Svojim uticajem,kao i uz pomoć pojedinih političkih struktura,užurbano se radi da se na rukovodeća mjesta kako republičkih RDB,tako i Vojne službe bezbjednosti,KOS-a i VOS-a postave lica iz Paradržavne službe bezbjednosti.Iako im je najviše i direktno nuđeno,Slovenija i Hrvatska odbijaju instaliranje Paradržavne službe bezbjednosti na svojoj teritoriji.Na tajnom sastanku maja mjeseca 1989.godine u Ljubljani,a na kom su prisustvovali Franjo Tuđman,Janez Drnovšek,Ante Marković,Stane Dolanc i čelni ljudi hrvatske i slovenačke Službe bezbjednosti-odbijen je prjedlog da se instalira Tajna služba na njihovoj teritoriji.Hrvatska je prihvatila da se„njena ispostava“nalazi u Sarajevu i za šefa je odredila funkcionera MUP-a Bosne i Hercegovine,Jozu Leutara.Slovenija nije željela da ima ni svog predstavnika,a dogovoreno je da će slovenačka Služba bezbjednosti pružiti svaku pomoć,i dogovore je kontakt preko Sarajeva,preko hrvatskog predstavnika Joze Leutara.Ministar unutrašnjih poslova BiH,Alija Delimustafić je bio „šef“Paradržavne službe bezbjednosti Jugoslavije za BiH.Pošto je Leutar bio pripadnik iste službe,a njemu podređeni,proizašlo je da je Delimustafić bio šef za tri republike,što se manifestovalo ključnom ulogom u raspadu Jugoslavije.Tako je Sarajevo igrom slučaja postalo centar Paradržavne službe bezbjednosti-i to sve do završetka rata na teritoriji Hrvatske i BiH.Zahvaljujući ovoj činjenici,Paradržavna služba bezbjednosti se sve više otrže kontroli.Režiju cijelog rata sprovodi ova Služba.Neke kadrovske kombinatorike:Pripremajući se za rat,Hrvatska preko Delimustafića traži kadrovsko postavljenje podobnih lica u Petoj armijskoj oblastiu Zagrebu.Kao član Vojne paradržavne službe bezbjednosti,a kao podobnog za načelnika obavještajnog odjeljenja Pete armije postavlja se Petar Salapura,umjesto nepodobnog Hrvata pukovnika Perčića.
Kupovina naoružanja za potrebe buduće Hrvatske vojske iz Mađarske,odvija se u režiji i organizaciji Alije Delimustafića-a za vrijeme dok Petar Salapura obavlja dužnost naelnika obavještajnog odjeljenja.Aleksandar Vasiljević sa svojim operativcima samo prati tok nabavke itransporta oružja.Jedan od glavnih je bio operativac Milorad Pelemiš,kasnije član „Pauka“.25.01.1991.godine na Televiziji biva objavljen film o Martinu Špegelju,navodno „tajni snimci razgovora“,kao i transport kupljenog naoružanja.Međutim,sve je urađeno u režiji Petra Salapure,Aleksandra Vasiljevića i Alije Delimustafića.Film je trebalo da ima dva efekta:Psihološki efekat na javnost i efekat sposobnosti vojne Službe bezbjednosti.Posebna uloga Paradržavne sluđbe bezbjednosti je oko predaje kasarni i naoružanja JNA u Hrvatskoj i Bosni,kao i naoružavanju kako Hrvata,tako i Muslimana u Bosni.
Početkom rata u Bosni,Petar Salapura se povlači iz Hrvatske i postavlja se za načelnika Obavještajne uprave Vojske Republike Srpske.Ljubiša Beara se postavlja na mjesto načelnika KOS-a VRS,a Dragan Pećanac za šefa kabineta GšVRS.Ova trojka izvršava sve naredbe Paradržavne službe bezbjednosti.Alija Delimustafić ,preko svojih kadrova preuzima kontrolu i nad civilnom Službom bezbjednosti MUP-a RS.Tako svog zamjenika,Momčila Mandića postavlja na mjesto Ministra pravosuđa RS,a Miću Stanišića za Ministra MUP-a RS.Na taj način,cjelokupna zvanična Služba bezbjednosti RS postaje Paradržavna služba,pod direktivom Alije Delimustafića.
Rušenje Vasiljevića od strane Delimustafića:
U međuvremenu,prvobitni osnivači Paradržavne službe bezbjednosti na čelu sa Stevanom Mirkovićem,potpuno gube svoj uticaj.Od uticajnih,u jugoslovenskom djelu Službe,ostaje samo Aleksandar Vasiljević.Iskoristivši svoj položaj,kao i mjesto događanja ratnih sukoba,Alija Delimustafić pravi plan „puča“ u Paradržavnoj službi bezbjednosti sa ciljem da postane šef iste.Po preporuci Antuna Tusa,Delimustafić realizuje plan da na mjesto načelnika Uprave bezbjednosti SSNO-a VJ dovede već penzionisanog,sklonog zloupotrebama i malverzacijama,ali posebno sposobnog,Nedeljka Boškovića-Neđu.To čini preko odličnih veza u Crnoj Gori,odakle je stigao signal političkom vrhu Jugoslavije.Tako početkom 1992.godine,Bošković je reaktiviran na mjesto načelnika organa Uprave bezbjednosti RV i PVO,a na mjesto Rakočevića.Delimustafić mu daje kompromitujući materijal za Rakočevića,a Bošković to koristi i protiv njega pokreće istragu.Već poslije dva mjeseca maja 1992.godine Delimustafiću spijeva da izdejstvuje postavljenje Boškovića za načelnika Uprave bezbjednosti SSNO-a umjesto Aleksandra Vasiljevića.Delimustafić,takođe,Boškoviću daje dio kompromitujućeg materijala Vasiljevića i to baš u vezi sprege sa njim i dešavanjima u Hrvatskoj i Bosni.Nedeljko Bošković,kao vrlo poslušan i zahvalan,ali ovog puta kao zamjenik Delimustafića u Paradržavnoj službi bezbjednosti izvršava postavljene zadatke od strane Delimustafića.Odigrava ključnu ulogu oko predaje kasarni i naoružanja JNA.U nekoliko navrata general Mladić je planirao da izvrši atentat na njega zbog očigledne izdaje.Poslije niza očiglednih neuspjeha,koji su bili očekujući,s obzirom na poslušnost prema Paradržavnoj službi bezbjednosti,koja je već postala neprijateljska prema političkom vrhu i interesima Jugoslavije,Nedeljko Bošković je ponovo penzionisan u martu 1993.godine i na njegovo mjeso je došao Aleksandar Dimitrijević,jedan od osnivača Paradržavne službe bezbjednosti.To je period kada Alija Delimustafić uspjeva da i formalno preuzme kontrolu nad cjelom Službom,i da je otrgne od uticaja Generalštaba VJ.Iako i od ranije uticaj stranih službi bezbjednosti nije bio zanemarljiv-Delimustafić sve više Službu prepušta kontroli francuskog DST-a i američke CIA-e.Ipak,potpunu kontrolu nad Paradržavnom službom DST preuzima tek 1996.godine.
Prva oružana i teroristička jedinica paradržavne službe:
Po ugledu na sve službe bezbjednosti,i ova paradržavna služba,poslije izbijanja rat u Bosni,osniva svoju uružanu formaciju,sa kamufliranim nazivom „Deseti diverzantski odred“.Osniva ga po direktivi Alije Delimustafića,Petar Salapura.
Odred ima tri svoja djela:
1.Čisto oružana vojna formacija.Brojala je oko 100 ljudi i bila je javna za javnost sa dodjeljenom fiktivnom ulogom diverzantskog odreda.Formacija je bila multinacionalna.
2.Civilno-teroristički dio.Grupa je brojala oko 50 ljudi i bila je tajna.Pripadnici nisu boravili sa prvim djelom Odreda,vojnim djelom,već su bili u grupama od po 2-3 lica,razmještena po raznim vojnim komandama,kao i popivatnim kućama.Pripadnici su pored „domaće“ obuke,bili na specijalnim obukama u Izraelu i Rusiji,i to u kampovima obavještajnih službi.Za šta su se tamo obučavali najbolje pokazuje izjava jednog pripadnika,Radoslava Kremenovića:“Obučavani smo za vršenje atentata,svih vrsta i načina,kao i organizaciju i pripremu istih.Obučavani smo za dejstva prema jednom licu,ili grupi,i to kako civilnih,tako i službenih lica.
3.Špijunsko-obavještajni dio.Grupu je činilo preko 300 ljudi.Takođe nisu bili smješteni sa vojnom formacijom,već su bili razmješteni u sitnim grupicama od po nekoliko lica i to u skoro svim jedinicama i komandama VRS,i to tajno sa zadatkom da sakupljaju sve obavještajno-špijunske podatke(prvenstveno o samim jedinicama i dejstvima) i da to tajno dostavljaju Petru Salapuri.Svi obavještajni podaci,kao i sva regularna vojna dokumentacija VRD sakupljena je u nekoliko prostorija Centra u Bijeljini.(Smještenog u privatnoj kući i nikakve veze nije imao sa VRS).Od tih prostorija,ključ je imao samo Petar Salapura.Značajna dokumentacija je kopirana,a kompromitujuća je posebno sistematizovana i uzeta,tako da se sada pojavljuje čak kod Haškog tužioca,na osnovu čega se raspisuju potjernice za licima,kao i podižu optužnice.Za čuvanje takve dokumentacije je bio zadužen Zoran Manojlović-Poskok.Izjave Ričarda Batlera od 01.07.2000.vojnog savjetnika Haškog tribunala,a govore o 30.000 dokumenata koji su mu stavljeni na uvid o djelovanju VRS.Dio ovih lica je poslije završenog rata u BiH,pobjegla u strane zemlje,a dio prešao u „Drina prom“,špijunsku firmu paradržavne formacije Bezbjednosti.Uopšte se ne zna ko je finansirao Odred.Zvanično,to je radio Petar Salapura.Kompletna vojna oprema,naoružanje,smještaj,ishrana.plate,novac za razne stimulacije bili su privatni i van Vojske RS.Prema procijeni odred je mjesečno koštao najmanje 500.000 DEM.Nikada niko nije utvrdio porijeklo novca.Odred nije polagao račune GŠVRS,niti je od njih dobijao zadatke.
Reorganizacija paradržavne službe:Pod potpunom kontrolom DST-a,Paradržavna služba formirasvoja tri segmenta;
-Komandno-operativni i obavještajni
-“PAUK“
-“SOKO“
Na čelu nove službe je Philip Rondoa i Patrik Faure iz Francuske obavještajne službe,doksu od „domaćih“na rukovodećim mjestima Alija Delimustafić i Petar Salapura.Po planu i nalogu iz DST-a dolazi do formiranja špijunske firme „Drina prom“,prvo sa sjedištem u Brčkom,a kasnije u Beogradu.Nju fiktivno vodi Zoran Maširević,a sekretarica mu je supruga Milorada Pelemiša,Miladinka.Pomenuta firma,navodno se bavi privrednim aktivnostima,a u stvari obavlja obavještajne  špijunske aktivnosti.Svoje punktove otvara u Ljubljani,Zagrebu,Budimpešti i Tirani.Uz direktno angažovanje DST-a punktovi su otvoreni uz znanje i pomoć Službi bezbjednosti i matičnih zemalja.Primjera radi,slovenačka služba državne bezbjednosti je izrađivala originalne pasoše sa licima po zahtjevu Zorana Maširevića,sa slikama tih lica,a podacima slovenačkih građana.Takvih pasoša je urađeno oko 20 komada.Punkt „Drina prom“u Tirani je bio u sprezi sa najvišim funkcionerima Albanske obavještajne službe SHISH-a,a saradnja je kasnije dovela do prodaje oružja albancima na Kosovu.Firma je pored obavještajnih radila i organizaciju naručenih terorističkih akcija i likvidacija u inostranstvu.Izvršioci su bili lica iz Desetog diverzantskog odreda.
„PAUK“je sektor Paradržavne službe,sa zamisli stvaranja jedne paravojne formacije,plaćeničke vojske,za iznajmljivanje za ratišta širom svjeta,kao i za izvođenja terorističkih akcija,a prema potrebi.Njeni pripadnici su uzeti iz vojnog djela Desetog diverzantskog odreda.Komandna struktura je ostala ista.Grupa je bila pod direktnom kontrolom DST-a,koji je delegirao Jugoslava Petrušića,kao šefa grupe.Grupa je planirana kao vojna formacija,koja će biti „plačenika vojska“i tako donositi profit Paradržavnoj službi bezbjednosti.Takođe.grupa je trebala da odrađuje prljave poslove za Francusku,pri čemu bi uloga Francuske u tome bila kamuflirana.Radi lakšeg angažovanja grupe,služba otvara svoju firmu u Sofiji za prodaju naoružanja.U tome je uzeo učešće i „SDRP“,na čelu sa Jovanom Čekovićem.
„SOKO“je organizovana grupa Paradržavne službe bezbjednosti sa zadacima:
-Hvatanje lica za Hašk itribunal
-Izvođenje terorističkih akcija
-Vršenje plaćenih ubistava
-Izvođenje političkih ubistava po planu paradržavne službe.
Lica su prekomandovana iz Desetog diverzantskog odreda,iz Sektora„Civilno-teroristički“.Pouzdana informacija,ali još nije definitivno potvrđena,da je šef grupe Milan Slavuljica.Većina izvršilaca terorističkih akata su iz njegove baze u Doboju.Vođa tegrupe je izvjesni „Žabac“.

Nema komentara:

Objavi komentar